beats by dre cheap

X

Tih dana se u potpunosti raspao dnevni raspored. Radio sam nagonski, ustajao kad sam smogao snage da se pomaknem iz ugodnog kreveta ili kada crijeva alarmirala tijelo, upozoravala da je krajnje virjeme za doručak. Jeo sam sve manje, ne videći potrebu da jedem obilno kao na početku; nisam uživao u okusu. Počeo sam pratiti filmove na tv-programima: beskonačno dosadne radnje, već viđene priče i ponavljanje filmova. Već sam i predviđao za koliko dana će neki film biti prikazan na nekom drugom programu. Kad nisam gledao TV, pokušavao sam čitati. Ni tu nije bilo selekciji, niti želje da čitam nešto posebno. Kad više ne bih mogao, ostavljao sma knjigu pored sebe, znajući da neću nastaviti. Često bih i zaspao s knjigom u rukama ili uključenim TV-om. Čekao sam ponoć, trentak kada se Ana pojavljivala i kada smo počinjali pričati. Tek tada sam živnuo, kao da sam se tek probudio. Uvijek je šolja kafe bila pored, rekvizit za razbuđivanje.

Kao da je pričala samoj sebi, uopće nije postavljala granicu – govorila je sve, bez zadrške, ne vodeći računa o jeziku kojeg upotrebljava: nije koristila eufemizme, nije upotrbljavala normirane oblike riječi za neke pojmove, nije se suzdržavala od psovki.

Kad sada pokušavam rekonstruirati hronologiju njenog života, zasnovanog na njenoj priči sjećam se da je pobjegla od kuće sa 17 godina (nije mogla trpjeti patrijarhalni porodični teror koji nije razumio njenu potrebu da živi), radila u restoranima, barovima i na pijaci; preživjela matlertiranja, dobacivanja, ponižavanja... I upoznala je Njega – nekoga ko je spasio iz egzistencijalne bijede i, poslije, je bacio u egzistencijalni očaj. Dijete, koje će doći godinu dana nakon poznanstva s Njim, bit će okov koji joj neće dozvoliti da po ko zna koji put bijegom spasi sebe. U toku razgovora ponekad je odlazila uspavati dijete koje se budilo zbog čestog mokrenja.

Astrakan caffe
http://astrakancaffe.blogger.ba
12/06/2008 23:28