beats by dre cheap

Potpuno postojanje

A „potpuno postojanje“ doživio sam nešto ranije: sjedeći u Berlinu, u velikoj knjižari, prekoputa Kaiser Wilhelm Gedachtniskirche. Ta crkva je konzervirana, čuvarica jednog trenutka – savezničkog bombardovanja Berlina pred kraj Drugog svjetskog rata – njeni ostaci postali su spomenik, oblik vjerskog objekta u susretu s civilizacijom koja nije znala šta bi s bombama.
Nešto sam čitao, pio kafu i slušao žamor kupaca. Uzevši šoljicu desnom rukom, pogledao sam u daljinu. U mom pogledu zamrznuo se trenutak kada mlađi muškarac, u prljvom, dugom, smeđem i pocijepanom kaputu, liježe na trotoar praćen pogledima prolaznika. Njegovo spuštanje tijela bilo je ustvari jedini pokret u zamišljenoj fotografiji – svi drugi su radili ono što svakodnevno i rade: žurili, nosili, lizali sladoled, vozili bicikl... (bili statični u beskonačnom ponavljanju pokreta – oponašanju svakodevnice). Prekrasan osmijeh razumijevanja za čuđenje običnih prolaznika krasio je njegovo lice dok je glavu pomijerao lijevo-desno. Potpuna sloboda da uradimo ono što želimo bez da nas grize savjest što se drugima to ne dopada, bila je trenutak spoznaje potpunog postojanja. Ničim nije narušio poredak velegradskog života: nije nikome ugrozio život, nije nikoga uvrijedio, a osmijehom je pokazao prezir prema ustaljenom životnom ritmu koji je vidljiv na svima nama dok se pridržavamo civilizacijskih dostignuća u ponašanju.
To jutro, kad smo prekinuli razgovor u kojem sam ja govorio o sebi, prisjetio sam se doživljenog „potpunog postojanja“ – pokazivanje drugima da razumiješ njihovo neznanje, shvatanje da radiš ono što drugi nisu u stanju i kad cijelo biće preplavi osjećaj zadovoljstva zbog vlastite odluke, donesene samostalno, bez ičijeg utjecaja. Prva provjera odluke o odustajanju od svijeta završena je – nakon Dmitrovih očekivanih gunđanja, bilo je lijepo imati odgovor na svako zašto i imati jasan plan kako dalje i to reći osobi koju sam upoznao nekoliko noći ranije. Njene sumnje i pitanja samo su učvrsitli moju odluku – sa smiješkom sam odbijao njene stavove, znao sam da sam na višem stupnju postojanja. Ispravka: tada sam tako mislio, sad znam da je to bila iluzija, nastala u trenutku ja-sljepoće.

Astrakan caffe
http://astrakancaffe.blogger.ba
09/06/2008 17:12