beats by dre cheap

Ana

Raspored zalijepljen na vrata dnevne sobe ostvarivan je više od mjesec dana. Nakon toga polagano sam počeo pomjerati granice, ustajao sam ili kasnije ili ranije, čitao novine duže, vježbao manje, čitao knjige onoliko koliko sam mogao zadržati pažnju. Smisao reda u besmislenoj odluci pritiskao me sve više tako da ga jednostavno nisam poštovao; nekoliko narednih dana sve dnevne aktivnosti sam ispunjavao, a onda sam radio samo ono što me u tom trenutku zanimalo. Dok sam se držao reda, uspijevao sam da mislim kako se ništa posebno nije promijenilo, kako živim normalnim životom, kao i svi drugi, samo eto što ne šetam kvartom i zrak udišem na skučenom balkonu.
Nakon rušenja raspoređenog dana, počeo sam rušiti i samog sebe. Jeo sam malo, pio mnogo. Lijepo je bilo alkoholom zatamniti okruženje, pomaknutom sviješću posmatrati vlastiti život. Neko je rekao da samo životinjski nagon čovjeka spašava od samoubistva; kad ubijemo životinju u sebi, ubit ćemo i same sebe. Vjerovatno je taj nagon i pomogao da ne skratim svoj životni vijek.
Dmitar je tih dana bivao sve zabrinutiji, prijetio je da će pozvati Hitnu pomoć, da će me proglasiti ludim, ali sam znao da to neće uraditi. Razmijevao je da smatram kako mi je ovo potrebno, da je toksikacija svijesti jedini način da prečistim misli. Znao je koliko sam sumnjao u sve.
Tih noći razgovarao sam s nepoznatom ženskom osobom (tako se predstavila) koju sam upoznao na nekom od chat kanala. Moj pokušaj pretvaranja da budem običan chater kod nje je propao i nekako sam počeo da joj pišem o sebi. Ona je to čitala i uvijek nalazila riječi koje sam želio čuti od nekoga drugog, želio potvrditi vlastite slutnje. Konektovali bismo se negdje oko ponoći, a rastajali zorom. Nikad nismo razgovor opterećivali umjetnostima, naukama nego samo govorili poglede na sebe i na svijet. U početku sam više pričao ja, kasnije ona. Njena priča (nisam nikad uspio provjeriti tačnost njenih navoda) bila je znatno komplikovanija i zbog njene prošlosti osjećao sam stid što sam vjerovao da se nalazim na dnu ljudskog postojanja.

Astrakan caffe
http://astrakancaffe.blogger.ba
04/02/2008 13:46