Astrakan caffe

...Lift myself in a different place, just leavin'

26.05.2008.

Revolucija jede svoju djecu

Govoriti Dmitru i govoriti njoj - nije bio jednako. Dmitar me poznavao bolje od bilo koga drugog; znao je svaki moj stav, svako mišljenje i pričati njemu bio je ponavljanje onoga što obojica znamo. Govoriti njoj je već nešto drugo. To što je upoznajem sada omogućava mi da uljepšavam svoju priču, da blago bojim prošle događaje, tumačim ih onako kako ja želim, bez da slušam Dmitrove upadice koje nikad ne daju da stvari ne budu drugačije osim onakve kakve zaista i jesu.
Sada sam prvi put s oduševljenjem mogao govoriti o svojoj odluci da napustim društvo,  da se zatvorim u stan. Svoju odluku mogao sam pokazati kao herojsko djelo, kako čin vrijedan pažnje; da se nisam zaustavio vjerovatno bih se proglasio Isusom ovog vremena.
A to mi je uvijek bila mana: osjetiti da mogu trabunjati o sebi bilo je dovoljno da zanemarim sve oko sebe i istresem se. Čemu pričanje o sebi, čemu pričati drugome? Zašto slušati tuđe živote?
U takvim trenucima kao da sam spašavao sebe od vlastitih odluka i misli; potvrđivao beskrajnim i dosadnim pričanjem da ništa vrijedno u mom životu nema, a ja od ništa pravim mrežu koju ću sugovrniku nabaciti na leđa i to tako da on ne osjeti težinu nego zavist što toliko toga imam reći.
Bilo je čudno tih noći - ne govorim, nego pišem. Proces kucanja je znatno sporiji od govora; pisanje omogućava da se ne izbace prve misli, već da se nekoliko sekundi oblikuju pa tek onda puste u zajednički prostoro riječi. Čak i napisane riječi kontroliramo još jednom prije nego ih "kažemo".
Ana (još uvijek je tada znam pod tim imenom) zaboravlja na svoju muku i prati mene, postavlja pitanja, traži pojašnjenja, daje komentare... I ne može da shvati da neko ko toliko očajno želi komunicirati, sebi uskraćuje "potpuno postojanje". Zapamtio sam te dvije riječi. Poslije ću ih koristiti često - kad budem prizivao potpunost, a ni njenih krhotina neće biti na vidiku. Panično ću pokušavati shvatiti kad je napuklo, kad se moj pažljivo vještački građen svijet počeo urušavati. Bio sam slijep da vidim da se to dogodilo onda kada sam pomislio da sam upotpunio svoju ideju; nisam znao ili nisam htio znati da se svakom revolucionaru dešava isto: svijet za koji se izborio počinje da ga ubija.

VIRTUALNA KUĆA I OKUĆNICA

CITATI
"Svi postepeno navikavaju da grad smatraju džunglom, a sudbinu pećinskog čovjeka dvadesetog vijeka istom kao sudbinu pećinskog čovjeka koji boravi među čudovištima jačim od njega."
(Czeslaw Milosz, Zarobljeni um)

"Proučio sam mudroslovlje i liječništvo, pa još i pravo, k tomu na žalost i bogoslovlje.
I sve sam s marom proučavao.
A jadna ostadoh budala
što zna koliko je i znala."
(Goethe, Faust)

"Tek pošten budi sveđ i prav!
Ne blebeći ko zvekan lud!
Jer istina i razum zdrav
Svoj lako znat će izreć sud.
Kad imaš nešto reći, kaži,
Zar treba riječ da se traži?
Te vaše puste riječi blještave
Prazninom svojom čovječanstvo guše,
Ko maglen vjetar su neugodne,
Što u jesen kroz suho lišće puše!"
(Goethe, Faust)

"Kad dobro tog svijeta postigo si,
Tad boljemu je ime varka, obmana.
A život što nam daše, čuvstva uzvišena,
U vrevi svijeta ginu prigušena."
(Goethe, Faust)

"Pamćenje je ionako samo traljav pokušaj ljudskog roda da zaustavi vrijeme koje neumitno protiče, a ono što prolazi nepovratno je.
(Eco, Tajanstveni plamen kraljice Loane)